Za početak, malo slavne istorije…

 

Radnja se odvija godine 1766. gospodnje, na teritoriji Stare Crne Gore u kojoj dolazi jedan (ne)znanac koji se predstavlja kao ruski car Petar III, ali nažalost, ovo nije uvod u scenario nekog dobrog filma, već dio „naše“ „slavne“ istorije Crne Gore.

 

Ako još uvijek, stvarno mislite da je Šćepan Mali sasvim slučajno došao baš u Crnu Goru, da se sasvim slučajno predstavio baš kao ruski car Petar III i da je sasvim slučajno baš zbog svega toga bio opšte prihvaćen od strane naroda onda…

 

Josipa Broza – Tita neću da spominjem, ali…

 

I gle čuda i to zemlji čuda, opet se radnja odvija i to ljeta 2020. godine gospodnje, i opet na teritoriji (ne)zavisne Crne Gore, i opet dolazi jedan (ne)znanac koji se predstavlja kao Mickey i koji je opet opšte prihvaćeni od strane naroda.

 

Zanimljivu istoriju prepuštam istoričarima – koji naravno pojma nemaju, a svijetlu budućnost „onima“ sa druge strane okeana.

 

Sapienti sat iliti sa latinskog na crnogorski – srpski, bosanski i hrvatski jezik – pametnome dosta.

 

Nego, da se vratimo u sadašnjost, narod u Crnoj Gori je naučen na političku stabilnost iliti jednoumlje sa jasnom političkom hijerarhijom i postavljenim autoritetima, da se jasno zna „ko kosi, a ko vodu nosi.“

 

Ali…od ljeta gospodnjeg 2020.godine to ne postoji, u prelaznom periodu je bilo više političkih „tenzija“ nego što je narod u Crnoj Gori navikao, te se stoga politički pogubio.

 

I avaj, „onaj“ sa druge strane okeana koji prima platu da misli i smišlja je smislio tzv. win-win rješenje kojim treba u praksi da dokaze da „prosrpski i proruski u Crnoj Gori nije ista stvar“, a to jedino može dokazati (samo)eliminacijom (pro)ruskog Demokratskog fronta & co i stvaranjem nove alternative za (pro)srpske glasače, koja je ujedno i prihvatljiva za (pro)crnogorske glasače.

 

Jer vjekovnu nacionalnu razliku trenutno je moguće riješiti samo ekonomskim rješenjem.

 

Stoga, je putem medija, društvenih mreža i neposredne (inter)akcije (s)tvorena atmosfera, a onda je narod ubijeđen da je Pokret Evropa Sad jedino rješenje.

 

Da je kojim slučajem, kandidat Pokreta Evropa Sad na predsjedničkim izborima bio potomak onog Kaligulinog konja i on bi dobio Mila Đukanovića, jer Pokret Evropa Sad je postao trenutni trend.

 

Ali, opet, ali, a sad kako to realizovati?

 

I za to je „onaj“ sa druge strane okeana smislio tzv. win-win rješenje.

 

Kada se onomad davno Milo Đukanović (s)našao u istoj situaciji u kojoj će se Crypto Mickey ubrzo (s)naći, nacionalnu razliku je uz odobrenje „zapadnih“ partnera ekonomski riješio tzv. „državnim“ švercom akciznih i ilegalnih roba.

 

Ali vremena se mijenjaju i mi smo (o)davno ušli u informatičko društvo u kojem su kripto valute zamijenile akcizne i ilegalne robe.

 

Problem je globalni jer je ogromna količina kapitala „zarobljena“ u kripto valutama, a nailaze „teška“ vremena mislim na globalnom nivou pa nije zgorega iskoristiti i taj „zarobljeni“ kapital u „korisne“ svrhe.

 

Rješenje je, pogodite, lokalno i to Crna Gora i ne zato što smo najpametniji i najinovatniji, već zato što nijedna ozbiljna država neće dozvoliti da zbog kripto valuta poremeti svoj finansijski i bankarski sistem.

 

Ko treba mora da zna da: „veliki“ poslovi nijesu za „male“ države i igrače, „Veliki brat“ sve (p)osmatra, pored pilota uvijek leti i kopilot i to iz nekog razloga, dok trezor sa druge strane okeana čuva „više“ ljudi.

 

Ako se, sve gore navedeno poklopi i dođe do realizacije crypto projekta kratkoročni ekonomski efekti – dok projekat traje će biti mnogo bolji nego da smo u podmorju (pro)našli polja nafte i gasa.

 

Poslije izbora, za realizaciju posla su svi u igri, čak i oni „otpisani“, a toboš reformisani koji se (s)lijepo drže evroatlanskog kursa i „onih“ obaveza preuzetih na 1-1 sastanku neposredno pred bombardovanje 1999.godine.

 

Iako je „udba naša sudba“, a „ozna sve dozna“, (po)nekad namjerno ne dozna iliti (sa)krije.

 

Te, stoga faktor (ne)prijatnog iznenađenja slijedi..

 

Jer jelte da citiram Vinstona Čerčila, a ne citiram ga bez neke „ne postoje stalni prijatelji i stalni neprijatelji već postoje stalni interesi“ koji će se realizovati sa najpodobnijim partnerima.

 

I dok mi lomimo glavu i zamaramo se vjerskim i nacionalnim pitanjima & temama uveliko ulazimo u eru vještačke inteligencije, a kako ćemo i da li ćemo da izađemo iz nje, to niko ne zna, pa čak ni „oni“ sa druge strane okeana.

 

Ostaje nam da vidimo, da li će Crypto Mickey novac dobijen od državnog posla sa kripto valutama (pre)usmjeriti u privatne ili javne projekte, a od toga će zavisiti njegova dalja sudbina.

 

Svakako, poslije ove „nove“ 44. Vlade biće materijala za scenario jednog dobrog filma u fazonu „Vuka sa Vol Strita“ za Martina Skorsezea.

 

Ništa nije slučajno i za sve postoji „neki“ dobar razlog, koji „mi“ uvijek naravno (ne)znamo, pa se posle čudimo.

 

I tako se narod kalio iliti palio…

 

The mission has begun.

 

 

*Naziv Crypto Mickey je slučajano izabran od strane autora.