Dobar dio, ako ne i većina našeg društva se u ovom (ne)vremenu uopšte ne snalazi, odnosno ovo (ne)vrijeme nije njihovo vrijeme. Nagli prelazak sa komunizma na kapitalizam ostavio je velike posljedice na cjelokupno društvo. Protekom vremena stvari su se manje – više izbalansirale, ali ipak postoje (pre)veliki izuzeci.

 

Ljudi su odrastali, školovali se i radili odnosno živjeli u komunističkom sistemu. Oni su izgradili svijest, sistem vrijednosti, način razmišljanja, stekli navike i djelovali su u skladu sa tim.

 

Problem je nastao u trenutku rušenja komunističkog sistema jer većina građana psihološki nije bila spremna za brzi prelazak na kapitalistički sistem.

 

Prilagođavanje novom kapitalističkom sistemu iziskivalo je stvaranju nove svijesti i usvajanje novog sistema vrijednosti, novog načina razmišljanja, novih navika i novog načina djelovanja, a to je veoma dug i mučan proces koji ne može da se završi tako brzo.

 

Proces tranzicije je najbolje opisao Ivo Andrić kada je rekao da: “tako dođu ponekad vremena, kada pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati.”

 

Svi oni koji se namjerno ili nenamjerno nijesu prilagodili novom kapitalističkom sistemu postali su “žrtve”, odnosno “gubitnici” tranzicije, koje je usisao vrtlog prošlosti. Cijena je bila velika, možda čak i prevelika, ali je zato plaćena surovo jer kapitalizam ne prašta i nema milosti.

 

Potpuna degradacija sistema moralnih i porodičnih vrijednosti prateća je pojava svake pa i naše tranzicije. Novčano izražavanje odnosno vrednovanje moralnih i porodičnih vrijednosti signal je propasti nekog društva. U normalnim društvima te vrijednosti se ne mogu novčano izraziti, odnosno nemaju ekvivalent u novcu, dok u propalim društvima sve ima cijenu pa i to.

 

Rijaliti program, muzika i film su ogledalo kulture našeg društva, kroz njih se promovišu i podstiču sve društveno devijantne pojave. Te pojave, naravno nijesu novina, one su postojale i u prošlosti, ali se nijesu javno promovisale. Polako, ali sigurno rijaliti program postaje naša surova društvena realnost, a mi ujedno njihovi učesnici i gledaoci.

 

Kultura je već odavno kapitulirala. Da budemo iskreni niti smo mi imali potencijala, a još manje tradicije za nju – ukratko ona više ne stanuje ovđe.

 

Koncept obrazovanja nije kompatibilan sa vremenom i potrebama tržišta, a to najbolje dokazuju podaci sa biroa rada. Produkt našeg obrazovnog sistema su konobari, taksisti i drugo uslužno osoblje sa najvećim nivom opšteg ili stručnog obrazovanja, ali nažalost bez mogućnosti zaposlenja u struci. Bora Đorđević bi rekao “u prednost ti si, kada pismen nisi”, šalu na strani, ali to je surova istina, jer u našem društvu najbolje prođu “loši đaci”, a još bolje oni koji se uopšte nijesu školovali, već su samo kupili diplome.

 

“Radio ili ne radio, svakako ti svira radio”. Stoga se ništa ne treba čuditi određenom broju zaposlenih, kojima je i danas “hvatanje krivina” i/ili “traženje rupa” u sistemu rada postalo sastavni ili glavni dio posla. Tek kada se ti isti zaposleni osvijeste, a tada će biti kasno, shvatiće da su “izradili” sami sebe i to veoma dobro.

 

Svi izreda, se neracionalno zadužuju i čekaju neka “nova” vremena kada će im svi dugovi biti otpisani ili zaboravljeni. Ni sami ne znaju da će kamata na sve to biti enoromna, a platiće je, ako ne oni onda njihova đeca ili čak unuci.

 

Što se tiče politike tu smo žargonski rečeno “ispred generacije” i prevazišli smo većinu kapitalističkih država. U skupštini je već uveliko “muppet show” koji je na mnogo naprednijem odnosno elitnijem nivou od rijalitija. Kada govorimo o obimu ostvarivanja demokratije, tu smo na najvećem mogućem nivou pa je stoga poslanicima dozvoljeno apsolutno sve, čak i ono što je građanima zabranjeno od psovanja, pljuvanja, fizičkih obračuna pa sve do lomljenja skupštinskog inventara, đe ćete više demokratije?

 

Privreda je propala, a većina kapitala i imovine “tranzicionih tajkuna” koja je stečena u procesu privatizacije (ne)slavno je završila na računovodstevnim bilansima kazina i kockarnica ili se nalazi na beskonačnim listama rizičnih i nenaplativih kredita kod poslovnih banaka. Protok vremena i “nevidljiva ruka” tržišta u budućnosti će potpuno eleminisati sve one privredne subjekte koji ne budu poslovali u skladu sa zakonima ponude i potražnje odnosno tržišta.

 

Svi negativni ekonomski efekti i devijantne pojave pripisani su kome drugom do “Pedru” (kapitalizmu) jer naravno najbolji krivac je onaj koji ne govori, a stvarne posljedice su kao po ko zna koji put ponovo prevaljene na leđa društva.

 

Ali imajte na umu da za sve postoji neki razlog, samo je pitanje da li je taj razlog dovoljno dobar.

 

Crna Gora se opet, kao onaj najgori đak – ponavljač, nalazi pred istim onim dobro poznatim nacionalnim i vjerskim ispitom, koji je do sad po ko zna koji put pala, a izgleda će i opet jer nije ništa naučila.

 

Iako je našem društvu svojstveno da više voli laž od istine, mislim da je vrijeme da se već jedno suočimo sa istinom jer će se svakako ona suočiti sa nama i tada će biti veoma surova. U budućnost se ne ide putem prošlosti, a kao što znate, put do pakla je nekad popločan dobrim namjerama.

 

Naša “svijetla” budućnost je riječima Vinstona Čerčila: “zagonetka ogrnuta misterijom, pod velom tajne”.