Aktuelna zdravstvena situacija, me je potakla da napravim analizu efekata krize u odnosu na društvo i psihološke crte koje su se ispoljile u ovom kriznom periodu.

 

Od kada istorija bilježi epidemije/pandemije, bilo ih je +- oko 20-ak za nekih 2.000 godina. Moj đed je za njegovih osam decenija života bio svjedok 3 epidemije/pandemije, dok sam ja do sada, za tri decenije života svjedok čak 6 epidemija/pandemija. Pamtim SARS, Ptičji grip H5N1, Svinjski grip H1N1, MERS-Cov, EBOLA-u i sada Corona virus COVID-19, a da ne spominjem ove manje značajne tipa virus zapadnog nila, tigrastog komarca itd. Ako se nastavi ovim tempom moja generacija će biti svjedok više epidemija/pandemija i ostalih bolesti nego sve generacije svijeta do sada zajedno. Sumnja je više nego opravdana…

 

Mi smo plemenski narod koji fukncioniše na “kolektivnom modu” (kao jato) pa je stoga i društvena reakcija bila identična, uz neke manje izuzetke. Svi smo bili zbunjeni, ali i veoma sumnjičavi. Iskustveno učenje je došlo do svog punog izražaja.

 

Situaciju su dodatno otežali stereotipi, koji se vazuju za zdravstvo i tranzicione boljke, koje nažalost nijesu zaobišle ni naš zdravstveni sistem. Te stoga u početnim fazama krize, mjere i preporuke Instituta za javno zdravlje i Ministarstva zdravlja nijesu ostvarivale očekivane efekte u odnosu na društvo.

 

Tek kada je vođa, preuzeo ključnu ulogu u upravljanju kriznom situacijom došlo je do nagle promjene društvene svijesti o koroni. Situacija je shvaćena onakvom kakva i jeste – ozbiljno. Uticaj vođe je relikt prošlosti i od presudnog je značaja prilikom kreiranja mišljenja i djelovanja svih plemenskih društava, pa tako i Crnogoraca. Plemenska društva, se u kriznim situacijama samo i jedino mogu konsolidovati oko autoriteta vođe.

 

Čovjek je društveno biće i on po prirodi teži da ostvaruje kontakte sa drugim jedinkama. U eri globalizacije i povezivanja čovjek svoje interakcije ostvaruje i elektronskim putem na internetu i u okviru društvenih mreža. Kada se mjerama i preporukama nadležnih institucija socijalni kontakti i izlasci iz kuće/stana svedu na minimum jedini kontakt i izlazak su društevene mreže. Tu nastaje glavni problem jer u doba krize društvene mreže postaju ratno polje, sukoba insinuacija i dezinformacija sa istinom, a svi korisnici digitalno “topovsko meso” tog hibridnog propagandnog rata.

 

Iako je milenijumima čovjek evoluirao i formirao se kao kulturno i društveno biće, zov prirode koji je duboko skriven u njemu uvijek podivlja u kriznim vremenima kada se otvori pitanje opstanka života. Ovoga puta se manifestovao u više valova neracionalne manije, za kupovinom osnovnih životnih namirnica. U tim trenucima “sužene svijesti” čovjek, vođen prirodnim instiktom za opstanak ne pokazuje ni minimalni interes za brigu prema ostalim članovima društva, a posebno ne prema ekonomski i socijalni ranjivim kategorijama društva. “Strah životu obraz kalja često.” rekao je Njegoš. Nažalost, društvo u kojem je interes pojedinca iznad interesa društva je društvo koje nema baš svijetlu budućnosti.

 

Nije za čuđenje ni reakcija određenog broja građana koji su uprkos donesenim rješenjima o samoizolaciji, prekršili propisane mjere zabrane izlaska iz svojih stambenih prostorija. Odgovor opet nalazimo u prošlosti, kada su Crnogorci junačenjem i čojkanjem dokazivali svoj status u društvu, ali ti pojedinci zaboravljaju jednu veoma bitnu činjenicu da prošlost nije sadašnjost. Taj fenomen je Marko Miljanov davno utvrdio i jasno ga definisao: “junaštvo je braniti sebe od drugoga, a čojstvo braniti drugoga od sebe”. Stoga drugome ugroziti život i zdravlje nije ni junački, a još manje čojski.

 

Ova kriza je osvijetila i neke dobre strane našeg društva, koje su nažalost bile zaboravljene. Svjedoci smo stalnog iskazivanja poštovanja prema zdravstvenim radnicima koji u ovim trenucima ulažu najveće napore za suzbijanje krize. Javno odavanje priznanja kolektivnim tapšanjem svakog dana u 20:00 časova je divan gest moralne podrške i iskazivanja poštovanja prema struci koja je bila zapostavljena.

 

Mi smo narod mobe i radnih akcija. Stoga, svaka pokrenuta akcija pomoći i podrške u kriznim situacijama ima jako dobar odziv, posebno od dijaspore koja je uvijek bila posvećena i odana domovini. Domovina se najbolje čuva u srcu, daleko od očiju.

 

Ali…mi ne bi smo bili mi, a da pojedini i ovu kriznu situaciju ne iskoriste da kritikuju Vladu Crne Gore, a sve sa ciljem iskazanim u onoj staroj narodnoj poslovici koja kaže:”da bogda komšiji crkla krava” ili da ne nađu “dlaku u jajetu” u postupanju menadžmenta nadležnih organa.

 

Zdravstvena kriza će se uzročno-posljedično odraziti na sve oblasti i na svakoga, bez izuzetaka. Nagla promjena dugogodišnjih ustaljenih navika će se blago odraziti na psihičko stanje i raspoloženje stanovništva, ali bez nekih ozbiljnijih posljedica. Bračni parovi su podvrgnuti svojevrsnom testu koji će rezultirati ili povećanjem nataliteta ili razvoda brakova, dok su slobodni ostavljeni na milost i nemilost estrogena ili androgena. Ekonomija već sada sprema svoj odgovor, a račun će biti (pre)velik. Suficit u kilaži, a deficit na bankovnim računima i u slamaricama će biti siguran rezultat krize.

 

Kada se sve završi, po običaju će se pojaviti generali poslije bitke, zaslužni građani i mudraci koji su sve ovo predviđeli na vrijeme, a svi ostali će biti na pravoj strani – kao i uvijek.

 

Korona je svojevrstan test crnogorskom društvu, kojem neminovno slijede ekonomski, socijalni, vjerski, a izgleda i politički izazovi… jedno je sigurno – više ništa neće biti kao prije. Da li ćemo kao po ko zna koji put, biti ponavljači sopstvene istorije i grešaka ili napredni đaci budućnosti – to zavisi od svih nas.