Zastarjelost predstavlja protek zakonom predviđenog vremena, usled kojeg imalac nekog prava (potraživanja) gubi mogućnost da svoje pravo ostvari prinudnim putem (uz pomoć države, odnosno suda). Drugačije rečeno, nastupanjem zastarelosti dužnik više nije dužan da izvrši svoju obavezu.

 

Pa je stoga na dužniku da istakne prigovor zastarjelosti svoje obaveze, jer sud o tome ne vodi računa.

 

Zastarjelost počinje teći prvog sljedećeg dana od kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje potraživanja. Zastarjelost nastupa istekom posljednjeg dana zakonom određenog roka.

 

U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

 

Zakon ne dozvoljava da se pravnim poslom (ugovorom) odredi duže ili kraće vrijeme za zastarjelosti od vremena koje je određeno zakonom, kao ni opcija da se odredi da zastarjelost neće teći za neko određeno vrijeme.

 

Dužnik se može odreći zastarjelosti, ali tek kada protekne vrijeme koje je određeno za zastarjelost.

 

Kada dužnik pisano prizna (potpiše) svoju obavezu koja je zastarjela to se onda smatra odricanjem od zastarjelosti. Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, koju nije bio dužan da ispuni, on onda nema pravo da zahtijeva povraćaj sredstava.

 

Nastupanjem zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u katastru. Zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

 

Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sva sporedna potraživanja (kamate, plodovi, troškovi, ugovorne kazne.)

 

Opšti rok zastarjelosti je 10 (deset) godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.

 

Povremena potraživanja koja dospijevaju jednom godišnje ili u kraćim određenim vremenskim intervalima – bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, ili da se radi o povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja – zastarijevaju za 3 (tri) godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja.

 

Pravo na izdržavanje određeno zakonom ne može da zastari.

 

Potraživanja pravnih lica iz ugovora u privredi, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za 3 (tri) godine. Za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu zastarijevanje teče odvojeno.

 

Potraživanje zakupnine, bez obzira da li se plaća povremeno ili u ukupnom iznosu zastarijeva za 3 (tri) godine.

 

Potraživanje naknade štete zastarijeva za 3 (tri) godine od kad je oštećeni saznao za štetu i za lice koje je tu štetu učinilo (subjektivni rok), ali u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za 5 (pet) godina od kad je šteta nastala (objektivni rok).

 

Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te ugovorne obaveze.

 

Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti od opšteg, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja.

 

Za 2 (dvije) godine zastarijevaju:

• potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;
• potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;
• potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena;
• potraživanja od vlasnika posebnih djelova stambenih zgrada za usluge upravljanja i druga njihova potraživanja koja se plaćaju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.

 

Sva potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom, odlukom drugog nadležnog organa, poravnanjem pred sudom, ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za 10 (deset) godina. Sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku od 3 (tri) godine.

 

Potraživanja ugovornika osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za 5 (pet), a iz ostalih ugovora o osiguranju za 3 (tri) godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

 

Zastarijevanje ne teče između:

• supružnika;
• roditelja i đece dok traje roditeljsko pravo;
• štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva, za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi;
• vanbračnih partnera koja žive u vanbračnoj zajednici, sve dok ta zajednica postoji.

 

Isto tako zastarijevanje ne teče za potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje.

 

Zastarijevanje ne teče za vrijeme u kojem povjeriocu nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.

 

Kada zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane. Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

 

Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug.

 

Priznanje duga može se učiniti izjavom povjeriocu i na posredan način (kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja).

 

Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom. Ako povjerilac odustane od tužbe ili druge radnje koju je preduzeo pred drugim nadležnim organum smatra se da prekid nije nastupio. Prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo. Smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena ili preduzeta mjera bude poništena.

 

Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da ispuni obavezu.

 

Poslije prekida, zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

 

Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

 

Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost.