Koja sve prava imaju zaposleni?

 

Radno vrijeme

 

Puno radno vrijeme

Puno radno vrijeme iznosi 40 (četrdeset) časova u radnoj neđelji.

 

Nepuno radno vrijeme

U okviru 40 (četrdeset) časovne radne neđelje, zaposleni može da zaključi ugovor o radu kod više poslodavaca.

Zaposleni sa nepunim radnim vremenom ima ista prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa kao i zaposleni sa punim radnim vremenom, s tim što prava iz rada ostvaruje u mjeri koja odgovara obimu rada, odnosno dužini radnog vremena.

Ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom ne može se zaključiti na vrijeme kraće od 1/4 (10 časova) punog radnog vremena.

 

Skraćeni rad

Zaposlenom koji radi na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima skraćuje se puno radno vrijeme srazmjerno štetnom uticaju na zdravlje, odnosno radnoj sposobnosti zaposlenog, ali ne kraće od 36 (trideset i šest) časova u radnoj neđelji.

Zaposleni koji radi skraćeno radno vrijeme ima ista prava iz rada kao i zaposleni koji radi puno radno vrijeme.

 

Prekovremeni rad

Ako se odgovarajućom organizacijom rada i rasporedom radnog vremena ne može završiti iznenada povećani obim posla, poslodavac može pisanom odlukom uvesti prekovremeni rad. Prekovremeni rad može trajati samo onoliko vremena koliko je neophodno da se otklone uzroci zbog kojih je uveden, ali ne duže od 10 (deset) časova nedjeljno.

 

Poslodavac je dužan da obavijesti inspekciju rada o uvođenju prekovremenog rada i to u roku od 3 (tri) dana od dana donošenja odluke o uvođenju prekovremenog rada.

 

Noćni rad

Rad koji se obavlja u vremenu od 22 (dvadeset dva) časa uveče do 6 (šest) časova ujutro smatra se radom noću.

Ako bi se po mišljenju nadležnog zdravstvenog organa zaposlenom koji radi noću zbog takvog rada moglo pogoršati zdravstveno stanje, poslodavac treba da ga rasporedi na odgovarajući dnevni posao.

 

Smjenski rad

Zaposleni koji radi smjenski rad ne može raditi noću (noćna smjena) neprekidno duže od jedne radne neđelje.

 

Odmor

 

Dnevni odmor (pauza)

Zaposleni koji radi 8 (sam) časova – puno radno vrijeme ima pravo na odmor u u trajanju od najmanje 30 (trideset) minuta, onaj koji radi  duže od 4 (četiri), a kraće od 6 (šest) časova dnevno ima pravo na odmor u trajanju od najmanje 15 (petnaest) minuta. Dok zaposleni koji radi duže od punog radnog vremena, a najmanje 10 (deset) časova, ima pravo na odmor u trajanju od 45 (četrdeset i pet) minuta.

Zaposleni ima pravo da traži od poslodavca da se shodno njegovim vjerskim uvjerenjima jednom sedmično vrijeme odmora prilagodi terminu podobnom za praktikovanje vjerskih obreda.

Odmor u toku dnevnog rada ne može se koristiti na početku i na kraju radnog vremena.

 

Dnevni odmor

Zaposleni ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 (dvanaest) časova neprekidno.

 

Sedmični odmor

Zaposleni ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 (dvadeset i četiri) časa neprekidno.

Sedmični odmor se koristi neđeljom, ali ako priroda posla i organizacija rada to zahtijeva da se radi neđeljom onda je poslodavac dužan da odredi drugi dan za korišćenje sedmičnog odmora. U tom slučaju poslodavac je dužan da utvrdi raspored korišćenja sedmičnog odmora.

 

Godišnji odmor

 

Trajanje

 

U svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor od najmanje 20 (dvadeset) radnih dana.

Na zakonski minimum od 20 (dvadeset) radnih dana, Opštim kolektivnim ugovorom odmor se uvećava za:

 

1.Prema dužini radnog staža:

• 1 (jedan) radni dan, ako zaposleni ima od 5 do 15 godina radnog staža;
• 2 (dva) radna dana, ako zaposleni ima od 15 do 25 godina radnog staža;
• 3 (tri) radna dana, ako zaposleni ima od 25 do 35 godina radnog staža;
• 5 (pet) radnih dana, ako zaposleni ima preko 35 godina radnog staža;

 

2.Prema zdravstvenom stanju:

• 3 (tri) radna dana, ako je zaposleni lice sa invaliditetom;
• 3 (tri) radna dana, ako je zaposleni roditelj djetetu koje ima smetnje u razvoju;

 

3.Samohranom roditelju djeteta do 15 godina života – 2 (dva) radna dana.

 

Godišnji odmor se uvećava i po osnovu uslova rada, doprinosa na radu i drugih kriterijuma utvrđenih granskim, kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili ugovorom o radu.

 

Dani koji se ne računaju u godišnji odmor

Pri utvrđivanju dužine godišnjeg odmora radna nedjelja računa se kao pet radnih dana, pored toga u dane godišnjeg odmora ne uračunavaju se praznici koji su neradni dani, odsustvo sa rada uz naknadu zarade i privremena spriječenost za rad u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju.

Ako je zaposleni za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora privremeno spriječen za rad, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i za vrijeme porodiljskog odnosno roditeljskog odsustva, ima pravo da po isteku te spriječenosti za rad nastavi korišćenje godišnjeg odmora.

 

Raspored korišćenja godišnjeg odmora

U zavisnosti od potreba procesa rada poslodavac, na osnovu plana korišćenja godišnjih odmora, odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg odmora, uz prethodnu konsultaciju sa zaposlenim.

Poslodavac je dužan da rješenje o korišćenju godišnjeg odmora dostavi zaposlenom najkasnije 30 (trideset) dana prije datuma određenog za početak korišćenja godišnjeg odmora.

Poslodavac može da izmijeni vrijeme određeno za korišćenje godišnjeg odmora ako to zahtijevaju potrebe procesa rada, najkasnije 5 (pet) radnih dana prije dana određenog za korišćenje godišnjeg odmora, uz saglasnost zaposlenog.

 

Korišćenje godišnjeg odmora u djelovima

Godišnji odmor se može koristiti u 2 (dva) dijela.

Ako zaposleni koristi godišnji odmor u dva dijela, prvi dio koristi u trajanju od najmanje 10 (deset) radnih dana neprekidno u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine.

 

Naknada štete za neiskorišćeni odmor

Zaposleni koji krivicom poslodavca nije iskoristio godišnji odmor ili dio godišnjeg odmora ima pravo na naknadu štete. Sudska praksa je praksa da je poslodavac dužan da isplati naknadu štete zaposlenom i za neiskorišćeni dnevni i sedmični odmor, a ne samo godišnji.

 

Odsustvo sa rada

 

Plaćeno odsustvo

Opštim kolektivnim ugovorom je predviđeno da zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo i to u slučaju:

• sklapanja braka – 5 (pet) radnih dana;
• rođenja djeteta – 3 (tri) radna dana;
• njege djeteta koje ima smetnje u razvoju -3 (tri) radna dana;
• smrt člana uže porodice – 7 (sedam) radnih dana;
• smrti srodnika, izvan uže porodice, zaključno sa trećim stepenom krvnog srodstva, odnosno sa drugim stepenom tazbinskog srodstva – 1 (jedan) radni dan;
• teške bolesti člana uže porodice – 7 (sedam) radnih dana;
• otklanjanja posljedica u domaćinstvu prouzrokovanih elementarnim nepogodama – 3 (tri) radna dana;
• učestvovanja u sindikalnim kulturnim, sportskim ili drugim javnim manifestacijama od nacionalnog i međunarodnog značaja- 2 (dva) radna dana;
• korišćenja prevencije radne invalidnosti i rekreativnog odmora – 5 (pet) radnih dana;
• selidbe sopstvenog domaćinstva na području istog naseljenog mjesta – 1 (jedan) radni dan, a iz jednog u drugo naseljeno mjesto – 3 (tri) radna dana;
• dobrovoljnog davanja krvi – 1 (jedan) radni dan;
• dobrovoljnog davanja tkiva i organa – prema ljekarskoj dokumentaciji;
• polaganja stručnog ispita – 5 (pet) radnih dana.

 

Pravo na plaćeno odsustvo zaposleni ostvaruje podnošenjem zahtjeva poslodavcu i dokaza o razlogu odsutnosti, osim ako je razlog te odsutnosti opštepoznat.

 

Neplaćeno odsustvo

Zaposleni ima pravo na neplaćeno odsustvo sa rada u trajanju do 30 (trideset) dana u kalendarskoj godini u slučajevima:

• njege člana uže porodice usljed teže bolesti;
• liječenja o sopstvenom trošku;
• učestvovanja u kulturnim, sportskim ili drugim manifestacijama od nacionalnog značaja;
• kada postoji saglasnost poslodavca i zaposlenog, kao i u drugim slučajevima utvrđenim granskim kolektivnim ugovorom, kolektivnim ugovorom kod poslodavca, odnosno ugovorom o radu.

Poslodavac može na zahtjev zaposlenog omogućiti odsustvo duže od 30 (trideset) dana, ako to ne remeti proces rada.

Za vrijeme odsustvovanja sa rada zaposleni ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a druga prava i obaveze iz rada i po osnovu rada miruju.

 

Odsustvo sa rada zbog državnih i vjerskih praznika

Zaposleni ima pravo da odsustvuje sa rada za vrijeme državnih i vjerskih praznika.

 

Mirovanje prava iz radnog odnosa

Zaposlenom miruju prava i obaveze iz rada i po osnovu rada, ako odsustvuje sa rada zbog:

• upućivanja na rad u inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili kulturno-prosvjetne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva, kao i na stručno usavršavanje ili obrazovanje, uz saglasnost poslodavca;
• izbora, odnosno imenovanja na državnu funkciju, u skladu sa zakonom čije vršenje zahtijeva privremeni prestanak rada kod poslodavca, do isteka jednog mandata;
• izdržavanja kazne zatvora, mjere bezbjednosti, vaspitne ili zaštitne mjere, u trajanju do 6 (šest) mjeseci.

Pravo na mirovanje radnog odnosa ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u inostranstvo.

Sudska praksa je stava da se mirovanje prava iz radnog odnosa zbog imenovanja na državnu funkciju ograničava na 1 (jedan) mandat.

 

Zarada

Zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu. Iznos zarada se utvrđuje u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

 

Uvećanje zarade

Zarada zaposlenog uvećava se po času najmanje:

• 40% za rad noću (između 22 sata i 6 sati narednog dana);
• 150% za rad na dan državnog ili vjerskog praznika;
• 40% za rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad).

 

U slučaju kada je zaposleni ispunio uslove za uvećanje zarade po više procenti povećanja se sabiraju.

 

Zarada zaposlenog uvećava se za svaku započetu godinu radnog staža, i to:

• do 10 godina 0,5%;
• od 10-20 godina 0,75%;
• preko 20 godina 1%.

Prilikom isplate zarade poslodavac je dužan da zaposlenom uruči obračun zarade.

Poslodavac koji na dan dospjelosti nije mogao da isplati zaradu ili je ne isplati u cjelini dužan je da, do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata zarade, zaposlenom uruči obračun zarade koju je bio dužan da isplati, a koji ima snagu vjerodostojne izjave.

 

Naknada zarade

Zaposlenom pripada naknada zarade za vrijeme odsustvovanja sa rada u visini od 100 % njegove zarade, po času, kao da je na radu:

• za dane državnih i vjerskih praznika;
• za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora;
• za dane plaćenog odsustva;
• za vrijeme stručnog usavršavanja i osposobljavanja po zahtjevu poslodavca;
• za dane odsustvovanja sa rada po osnovu učešća u radu organa poslodavca, organa sindikata, državnih i drugih organa u svojstvu člana istih, odnosno po njihovom pozivu;
• za vrijeme odbijanja da radi kada nijesu sprovedene propisane mjere zaštite na radu.

Zaposlenom pripada naknada zarade za vrijeme prekida rada koji je nastao bez krivice zaposlenog u visini od 70% osnova za naknadu, koji čini njegova prosječna zarada ostvarena u prethodnom polugodištu.

Zaposlenom pripada naknada zarade i za vrijeme privremene spriječenosti za rad.

 

Otpremina

Poslodavac isplaćuje zaposlenom otpremninu prilikom odlaska u penziju u visini od tri minimalne neto zarade. Otpremnina isplaćuje se danom odlaska u penziju, a najkasnije u roku od 30 (trideset) dana od dana prestanka radnog odnosa.

 

Pomoć za slučaj smrti zaposlenog ili člana njegove uže porodice

Poslodavac zaposlenom, odnosno, članu uže porodice zaposlenog isplaćuje pomoć za slučaj smrti zaposlenog ili člana njegove uže porodice u iznosu od najmanje 2 (dvije) minimalne neto zarade.

 

Naknada povećanih troškova zaposlenom

Poslodavac zaposlenom nadoknađuje povećane troškove koji su u funkciji izvršenja poslova, ako to na drugi način nije obezbijeđeno, i to:

• dnevnicu za službeno putovanje u zemlji u visini od 20% obračunske vrijednosti koeficijenta;
• dnevnicu za službeno putovanje u inostranstvo;
• naknadu troškova u visini od 25% cijene litra benzina, po pređenom kilometru ukoliko zaposleni, uz saglasnost poslodavca, koristi privatni automobil u službene svrhe.

 

Obustava zarade i naknade zarade

Poslodavac može novčano potraživanje prema zaposlenom naplatiti obustavljanjem od njegove zarade samo na osnovu pravosnažne odluke suda.

Zaposlenom se može prinudno obustaviti zarada ili naknada zarade najviše do jedne polovine radi obaveznog izdržavanja, na osnovu pravosnažne odluke suda, a za ostale obaveze najviše do jedne trećine zarade ili naknade zarade.

 

Prava zaposlenih prilikom promjene poslodavca

 

Statusne promjene i promjene poslodavca

U slučaju statusne promjene, odnosno promjene poslodavca, u skladu sa zakonom, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika zaposlene i dužan je da poštuje sva prava i obaveze zaposlenih iz ugovora o radu koja važe na dan preuzimanja.

Poslodavac prethodnik dužan je da o preuzimanju pisano obavijesti zaposlenog, najkasnije pet dana prije preuzimanja.

Poslodavac sljedbenik je dužan da sa zaposlenim zaključi ugovor o radu u roku od 5 (pet) dana od dana preuzimanja.

Ugovor o radu kod poslodavca sljedbenika ne može da sadrži manji obim prava za zaposlenog od prava utvrđenih ugovorom o radu kod poslodavca prethodnika, dok traju obaveze iz preuzetog kolektivnog ugovora.

 

Inspekcijski nadzor

Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem Zakona o radu vrši Uprava za inspekcijske poslove – Odsjek za inspekciju rada.